18. studeni. 2008. utorak                                                                                               

  Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još malo mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac-netko je jednostavno sve ukrao, jer, kako objasniti da ni sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad-to ste vi.

Jeste li se sjetili Vukovara i upalili svijeću,

svijeću u svom srcu ... ?

   16. studeni. 2008. subota                                                                                               

Dogodilo se i to. Gusar je zaslužio prvu ovosezonsku pobjedu. Neloši Bračani su prvi put poklekli krajem prvog poluvremena, nakon što je Josip Dogandžić Pivić s lijeve strane ubacio u peterac gostiju, gdje je odlično reagirao već hvaljeni Slavko Vujević za 1:0 na poluvremenu.

A nije sve tako dobro počelo. Naime, sredinom prvog poluvremena, vratar Tomislav Vladimir Ćirov je pored hrpe žutih igrača morao izvan kaznenog prostora loptu uhvatiti rukom i tako zaradio isključenje. Ovaj put se pokazalo kako je cilj opravdao sredstvo. Među vratnice je zatim stao do tada saolidni Zvonimir Medak Brnjasov, koji se doslovno proslavio sa nekoliko sigurnih obrana i tako dodatno motivirao suigrače, ali i doslovno natjerao gledalište na pljeskanje i navijanje.

Gledajući drugo poluvrijeme, dobili smo dojam kako ćemo ipak drhtati do kraja zbog vodstva, nakon što su propustili nekoliko prilika za povećanje vodstva. Malo više koncentracije u završnici za Juru Vladimira Gibu je moglo smiriti utakmicu. No, bolja igra sa deset igrača je na kraju okrunjena sa još jednim pogotkom u posljednjoj minuti. U polukontri je Goran Oršulić Rara dvojicu Bračana "zamotao" i poslužio kao na tanjuru, tek unišlog Marka Medaka Rinću (Biloga Babića mlađi sin) koji se doslovno sjurio prema golu i morali su ga "srušiti". S bijele točke ista priča kao prije dva tjedna, lopta u jednu a vratar u drugu stranu. Izvođač, Goran Oršulić, naizgled lagano i sigurno.

A stara izreka, kakav otac takav sin i danas dokazuje svoju istinitost. Naime, Martin Vlahović Pačin, otprije poznat kao gitarist Rokondruma je testirao sa prijateljem Dujom Marevićem Đopom (veslačom ovogodišnjih pobjednika maratona) plovilo koje je sam napravio. Motor od Alfe i neke turbine, spravica ide "trista smista". Tata Pače je snimao s kraja, a i mi.

   15. studeni. 2008. subota                                                                                               

Svako naše malo misto ima svoje ..... OBLJETNICE. Zaboravljamo ih, šteta, ali takvi smo. U težim i neimućnijim (kako mi ovaj izraz padne na pamet) vremenima stvarale su se tradicije, godinama održavale, od naših majki i očeva, koji su najčešće bili slabo obrazovani i bar nazivno manje kulturni od nas. I što danas imamo? Plava noć posljednja subota u siječnju mjesecu je potiho prestala. Ove 2008. je točno 80 godina od osnutka Hrvatske seljačke glazbe Komin i slične sudbine Nogometnog kluba Gusar. Prije deset godina je održana prava fešta na kominski način, a digitalizirali smo video svjedočanstvo, pa ćete imati prilike vidjeti i sa sjetom pogledati. Jednom prekinuta tradicija može samo biti obnovljena, a nikako nastavljena. Pravu vrijednost izgubljene tradicije, znati ćemo više cijeniti što će više odmicati godine od prekida iste. Ali što je tu je.

No, čemu sav ovaj uvod i priča o proslavama godišnjica. E, pa na današnji dan su osnovane KOMINSKE MAŽURETKE. Zaslužuju pisanje velikim slovima, jer je to (bar za mene) nešto najbolje što nam se dogodilo nakon državne samostalnosti. A sada još jedna dobra vijest, koju eto znam već neko vrijeme, ali je nisam htio podijeliti, jer sam čekao današnji dan. Mažuretke su na okupu i ima ih više nego dovoljno.

Naime, radi se o mladom naraštaju, jer kao što znate, naše proslavljene ljepotice su danas studentice, žene i majke. Iskustvo i godinama stjecano znanje na kominske djevojčice prenosi Antea Oršulić, Barina uz idejnu začetnicu Anticu Medak. Pošto se vježbe odvijaju u školskoj dvorani, a k tomu još su to i školska djeca, tako je u rad uključena i nastavnica tjelesnog Meri Ćopo. E pa, sretno vam svima bilo.

   9. studeni. 2008. nedjelja                                                                                               

I šta je bilo nova ovi vikend? Mala Marjeta Medak je napunila cile dvi godine (na sliki je drži baka Marija), a Jelena Oršulić je rodila djevojčicu kapetanu Rahanu.

Održana je skupština kominske glazbe, ako je uopće još tako moremo zvat. Nemojte molin vas ovo krivo tumačit, jerbo i ja, k'o i svi Kominjani, nosim "zasluge" za današnje stanje. Neko dilon, a neko nedilon.

Udala se još jedna Kominka, Maja Vujević, od Nike Crnca ćer i to u Zagreb. Pokušat ćemo doć do malo slika, pa nek' malo i naš svit vidi kako je to bilo.

A trenutno stanje slomljenih u Kominu je ovako: Milan Vahović Nede Vlaovića ruka na poslu, Milan Medak Ante Čakeje ruka na nogometu i Josip Vladimir Ćikin kuk na bućalištu. Nemojte mi uzet za zlo način na koji ja to objavin.

   5. studeni. 2008. srijeda                                                                                                 

Mislija san da je samo po sebi jasno kako rabin stare kominske riči, samo da se ne zaborave i da in ovi što dolaze potla nas nauče ili bar znaju kako se to nešto u nas reče. Ne bi to tribalo smetat nikomu, a oni koji ne razumiju, lipo upitaju i stvar u redu. Nešto se nauči onako usput. I još malo pojasnit triba kako neke članke pišen u cilokupu (kompletu) standardnin književnin hrvatskin jezikon, za koji nisan espert, ali ponešto znan i učin. A digod i ja falin, i šta? Onaj 'ko će uzet za zlo, nije triba ni dolazit na ovo misto jer će ga to što ja radin, uznemirit. Aj, živili!

Ovo bi nas tribalo više brinit, a posebice jer se radi o našemu mladiću. Nu i nu.

Za danas ćemo završiti sa jednim kurioziteton (stara hrvatska rič, ha?). Naime, u misecu studenomu procvita jorgovan, baš pokraj moje kuće.

Dobija san jučer mail od jednoga dušobrižnika, koji mi onako pridbaci kako nisan spomenija da je u nediju penal bija baren sumnjiv. Pa, eto je ga nisan dobro ni vidija, jerbo san lovija zanimljive kadrove s utakmice. I ulovija san OVO. Sad neka pošalje mail našemu bloger-igraču, jer je on nosija broj 3.

   3. studeni. 2008. ponedjeljak                                                                                          

Prije svega isprika Jelavićima i Jerkovićima. Nek' se zna kako nema loše namjere, jer se to u malomu mistu najčešće tako tumači. Nisan zna.

Zna zato Goran Oršulić Rara zabit iz penala u zadnjoj minuti, ali tek za izjednačenje. Ovaj put je gostovala lošija momčad, ali našima je svaka dobra jer je, izgleda, postala navika gubit. Lakše je. Kad kariola klizne niz bajer, teško je zaustavit. Tribalo bi bar provat.

Otkad niste vidili vaki lipi ražanj jeguje? A? Ne bi ni sada vidili da Stanki Vukoviću nije došla sestra izdaleka. Kad malo promislin, ja san mojon sestri gradela pravija i liske s raštikon, a sad vidin da san triba ovako. Samo, oklen mi jeguja?

Možda je samo ćakula, ali san čuja da su Martino i Bore (Šumani oba) ujtili 11 komada jeguja koje pizaju 17 kila. Ono kad je bija mut. Eto van, stojte vi doma.

   1. studeni. 2008. subota                                                                                                 

  Danas je blagdan Svih svetih, a u našemu mistu ujedno i slava poštovanih obitelji (stari naziv "plemena") Vladimira, Kraljevića i Cvitanovića.  Ovaj vikend će u Komin pristići starosjedioci ili njihova djeca kako bi posjetili vječno počivalište svojih predaka i tako pokazali poštovanje prema svojim pokojnicima.

   31. listopad. 2008. petak                                                                                                 

Pazite ovu vijest. Svjetski dan štednje proslavljen u kominskom vrtiću. Kako to globalno zvuči. Andrija kraljević i Stanka Medak su darivali naše mališane sa prigodnim poklonima u ime Croatia banke, a oni pak, veselim osmijesima i pjesmom uzvratili.

Prvi mut (dugosilazni naglasak na u) ove godine je danas. Judi su isplovili na riku i love zamantanu ribu. Neko mrižon, neko rukon. Ovo što vidite nije snimljeno danas, ali me sića na prošla vrimena kad su kominske majke, osim što su išle ukosit krov, čupat i tragat žuku, kopale, sijale i sadile, trgale i nosile..., nekad i bacale mriže. Tako se to u nas reče,

Mariju Jelčić i Zoru Dean je oko Canon G9 ćapilo u Maconji. U akciji. Lipo, nema šta.

   26. listopad. 2008. nedjelja                                                                                                 

A bilo je dobro, sve do dvadesetak minuta prije kraja. Tada je već bilo primjetno kako pola gusara posustaje k'o da dišu na škrge. Vodili su naši sa 1:0 i jednoga in je poništija sudac zbog zaleđa. Protivnik dobar, ali su se Gusari nosili dobro i bez požutiloga Gorana Oršulića.

Joso Pivić je lipo zabija, na vrime. Malo se povukli i kontrama dobro ugrožavali goste, ali trenutak nonšalancije pri jednoj ubačenoj lopti i etotiga 1:1. Unda su žunti pali i počeli su se naši gubit po terenu. I unda ovo šta vidite na sliki, žutin osan komada i dva bila udru glavon i Pahuljica je lovi. Ali iza crte. Gosti nose tri boda u Klis, a mi ćemo još pričekat prvu domaću tricu.

Možda sad smišno zvuči kako triba gledat naprid, ali stvarno triba. Jerbo na mladima svit ostaje, a Slavko Vujević Nićin je danas pokaza kako se pravi pometnja prid tuđin golon. Nakon ozljede se vratija i Zvonimir Medak Brnjasov, ali vidi se kako nema snage za cilu utakmicu. Toliko ja, a pogledajte šta je iznutra vidija naš bloger-igrač Stipo Vlahović Ćombo.

   19. listopad. 2008. nedjelja                                                                                                 

Najmije draže kad se žene i udaju. Jučer je srića obasjala kuću Suzane i Nevena Vukovića. Udala se njihova lipa Nikolina za Damira Dropulića. Sritno in bilo, a i plodan brak in želimo.

Ova je slika tu da vidite svi šta je jubav, a prikupjamo još pa ćemo in stavit u galeriju. Sutra. Ne malo sutra.

   18. listopad. 2008. subota                                                                                                 

Iskrena sućut obitelji pokojnice. Neka počiva u miru Božjem!

   17. listopad. 2008. petak                                                                                                   

Jutros u prostoriji u prizemlju naše škole, koju zovemo vrtić, naši najmlađi pod ravnanjem tete Maje Saškove proslavili su Dane kruha. Mame su si dale truda i pripremile raznih oblika kruha i peciva, a sve je to blagoslovio naš župnik don Petar Perleta.

Prava je šteta što naša djeca nemaju bolje uvjete, jer koliko mi uložimo u njih toliko će nam se vratiti u budućnosti. Oni su cjeloživotni projekt i nije ga lako provesti, ali ako su to mogli naši stari, moramo i mi. I to bolje. Zato kad napunite usta patriotizmom i lokalpatriotizmom, promislite na najmlađe i prisjetite se što činite za njih.

Naša Marija Bojkina, inače Joze Batinovića žena i majka najjačeg tekstopisca u Dalmaciji Pekme, kad uradi sve kućanske poslove, pričuva unučad, za odmorit dušu malo se provoza po moru i onako usput baci udicu. Nekad se ponešto i ulovi, što muž pripiše početničkoj sreći, a sin svojim CD-ovima. No, bilo kako bilo, imamo mi njega od šest i osamdeset. Bravo Marija!

   12. listopad. 2008. nedjelja                                                                                                   

Na Pržini danas sve po starom, isti rezultat, protivnik ovaj put iz Otoka kraj Sinja. Za nas nepoznati, ali dobri. Za naše je ovaj put pogodio visoki Stipo Vlahović Ćombo, a više će vam napisati kad se odmori.

A prošle nedije u našoj crkvi se krstila mala Anđela Bonić iz daleke Australije, unuka Ive Selice i Mare Medak, a ćer Goranke i Ivana Bonića. Kumica, naša Marita Burić - Teskera.

I ukoliko život dovede malu Anđelu u prvi razred naše škole, za sedan godina, neće biti gužve. Bit će manje od deset upisanih.

   10. listopad. 2008. petak                                                                                                   

Lozu su Kominjani već odavno iskrčili, a kako stvari danas stoje ni mandarine se neće još dugo trpit na našoj zemji. Ovogodišnja suša od tri miseca je učinila plodove sitnima i nasmiješenima. Kad se još uračuna niska cijena i vriđanje zdrave pameti (državni poticaj dobivaju trgovci umisto proizvođača) za očekivat je svašta. Danas dolazi do izražaja rečenica koju je prije dvadesetak godina izreka naš Lav: *ebeš mandarine kad in triba brat.

Gusar je u sridu odradija prikoredno kolo i gostova u Grudi kod Slavena. Ovaj put su izgubili 4:0, a ja se prisjećam točno prije petnest godina da je Slaven u Kominu primija isto četri komada. Bilo je to u finalu županijskog kupa i od te utakmice su Gusar nosi žute dresove. Prije, u vrime kad su igrali Nejo, Martin Gangić, Felix, Tabaja .... nosili su plave ... i koliko se ja sićan pisalo je na majicama PZ Komin.

U našoj lipoj Hrvatskoj se odavno govori nekin mišanin jezikon. Ni Komin nije iznimka, a problem je naravno u obrazovnom sustavu. Grade se škole priko cile lipe naše, pa tako i dodatni kat na našoj školi, a priskače se kvaliteta obrazovanja i naravno, odgoja. Usudija bi se reć, da je boje nešto naučit u lošin uvjetima umisto ostat tukac u raskošnoj školi. Pročitajte vapaj nastavnika za našin jezikon.

   5. listopad. 2008. nedjelja                                                                                                   

Danas je na Pržini odigrana prvenstvena utakmica protiv Baškovođana i umalo smo proslavili prvi trobod gusarski. Naime, završilo je podjelom bodova 1:1, u dobroj utakmici gdje su naši pri kraju utakmice propustili dvije zrele prilike za prvu domaću pobjedu.

Udarac Josipa Dugandžića Pivića sa slike je vratar čudno obranio, a refleksno ukrotio i Tonća Čupića šut za pobjedu. Onaj postignuti gol nismo uspjeli letretati, a šteta je, postigao ga je dojučerašnji kadet Gusara i Nićin sin, Slavko Vujević. Sve u svemu, može i mora bolje. Više pročitajte kod našeg bloger igrača na www.gusar1928.bloger.hr

A dok je hodao, Božidar Medak je bio redovit posjetitelj Gusarovih utakmica. Danas u prohladno jutro se provozao svojom samohotkom kroz misto i u naručju "unuka". Šipak! Njegova unuka je u dalekoj Americi i zove se Matea, a ovo je po mojoj slobodnoj procjeni najmlađa princeza od Vedrana Parmaća.

A nedjeljni "bizmis" se odigra za vrime mise u parku isprid samoposluge. Kod izrade financijskog plana buduće općine Komin, svakako bi tribalo uračunati prihode od koncesija za ovu djelatnost, jer će poboljšati kvalitetu života naših žitelja i značajno doprinit izgradnji infrastrukture, a borami i suprastrukture u naše malo misto.

   3. listopad. 2008. petak                                                                                                   

Tiho, kako je i živjela umrla je baba Anđa. Neka počiva u miru Božjemu!

Gdje smo bili i što nas nema danima? Ljudi moji, navika je zafrkana stvar. Vi se naviknete povirit novosti, a ja se naviknem pripremit barem nešto. Kad nešto upadne između, (a mora) nastaje problem. Eto, moja isprika onima koji mi nisu zamjerili.

A sad najprije što je to bilo s našim nogometašima prošli vikend. Pristojno i dobro nam je to prenio naš bloger-igrač, pa ja neću mudrovati osim što ću pohvaliti našeg Stipu Vlahovića za trud i dobro pisanje. Izgubili su pa što? Nije smak svijeta.

Zato su se mališani veselili nakon dobrih rezultata protiv Metkovaca, a napose oni što kucaju na vrata prvog tima. Takav je sport i prihvatimo ga kao takvoga. Pohvaliti treba svakako SInišu Taranu i Slavku Vujevića Nićina, jer su oni bombizali vrsnike iz Metkovića.

I što je još novoga zadnjih dana zapaženo u malomu mistu? Pečenje rakije na primjer. Oko sokolovo je snimilo dida Mirka Peku kako nadoliva kota kraj Čakejine kuće. I to bi bija jedini kota koji peče rakiju u Kominu. A nekad ih je bilo... ma šta'š govorit, nekad je bilo svega.

To je bilo ono šta smo vidili u Banji, a kad se malo provozamo prema gori di nema kotla, nađemo našega Puku (Ante Dugandžić, koliko i njih ima sa istin imenon) di koristi vrime slabijega lova pa očisti malo vršve.

Drugi pak, kominski branitelji se napokon sjetili da su i oni nekad davno bili na ratištu i odlučili osnovati svoju udrugu. Pametno. Neki su već napisali knjige o svom "hrvatstvu", a njima su ostavili da se međuse grizu oko "one" zemlje.

I na kraju, za ovaj put, nešto doista "zabrinjavajuće". Komentar nije potreban, kao što se ni autor nije potpisao, ali mislim da ga treba objaviti pa to i činim.

Seoske zloće i gluposti preskačem, ali ovo treba svak pročitati, jer nitko ne zna što ga čeka u životu. Sretno svima. I njima.

   24. rujan. 2008. ponedjeljak                                                                                            

Umro je Vice Vukov. Mjesto u povijesti Komina zaslužio je prije četrdesetak godina kad je u zgradi Doma kulture pjevao Kominjanima na Plavoj noći. Nema više Plave noći, a eto nema ni Vice. Osobno sam imao čast upoznati se sa najboljim hrvatskim glasom u Lisinskom 1993. što je manje bitno, ali je bitno da su naši ondašnji mladići pjevali hrvatske pjesme zajedno sa Vicom, pa su tako i njegove pjesme bile sinonim za nešto slično ovom što danas imademo.

Hvala mu za Pismo ćali, Zvona moga grada, Bokeljsku noć, Dalmatinsku elegiju i sve pjesme koje ostaju za njim, a napose za To je tvoja zemlja. Neka mu je laka ta hrvatska zemlja.

   22. rujan. 2008. ponedjeljak                                                                                            

Tek sam sad stigao napisati vijesti od prošlog vikenda. A što je to bilo u našemu Kominu? Dvije svadbe u malomu mistu isti dan. Nemam potpune informacije pa mi se valjda neće zamjeriti, jer lijepe vijesti trebaju se što dalje čuti. Udala se Katarina Medak profesorica engleskog, kćer od Tonke i Ivice Jakovina i oženio se Ante Kapović s Anom iz Rogotina. Čestitke mladencima i plodan brak im želimo. Ukoliko dobijemo slike, rado ćemo ih objaviti.

A Gusar je "odlično" prošao na gostovanju u Prološcu protiv Mladosti. Nije igralo pet standardnih igrača i popili su pet golova. Nije strašno jer očevidci vele da nije tolika razlika u prikazanoj igri. Znamo se tješiti, zar ne? Pošto ponovo igraju u gostima slijedeću utakmicu, ponadajmo se bodovima.

U isto vrijeme na novom pročelju naše osnovne škole zapažena je preinaka koja sama za sebe puno govori. Nećemo se brinuti ako je ovo samo dječja šala, a ne odraz stanja. A, je li?

   18. rujan. 2008. četvrtak                                                                                                 

E, naši Gusari su jučer odigrali svoju drugu utakmicu na staroj Pržini u novoj ligi. Ovaj put niti boda. Badava nam pričat kako smo bili bolji (a jesmo), da je Kiko pogodija stativu i da su gosti iz Glavica dvaput došli do gola i pobijedili 2:0. Sad su na redu dva gostovanja zaredom i teško ćemo sa dna tablice. No nije smak svijeta, nisu protivnici igrom zasjenili naše nogometaše, zato treba vjerovati da će se do Božića nešto čoknuti sa strane.